Uvek ste se pitali da li ste srećan čovek,bez ikakvog rešavanja glupavih testova na netu evo vam odgovor ko grom iz vedra neba.Mislite da je to nemoguće ko kolač u tiganju?Pa,proverite.Ukoliko pijete kafu/čaj ispuštajući dim svoje prve jutarnje cigarete buljeći u ovaj tekst na ekranu vašeg kompjutera,u svom toplom i suvom domu,ČESTITAMO VI STE SREĆNI.
Sada,drugo pitanje je da li ste čovek?I to možete vrlo lako proveriti,opet ste neverne Tome?!
Naučno je dokazano da se ljudi ne dele po boji kože,veroispovesti,seksualnom opredeljenju,materijalnom dostignuću i tome sličnom već samo u dve grupe.Prva je čovek ,druga je nečovek.Htedoh da napišem govno ali razmislite dobro,ono nas nikada ne bi povredilo,izuzev ako imamo hemoroide,pupupu da ne čuje zlo.Ali i za njih postoji lek i lako ih je se otarasiti ali nečovek je neuništiv nešto poput bubašvabe.Da bi saznali u koju grupu ljudi spadate
dovoljno je samo da pošaljete sms na 1003 i ukoliko vam odgovore sa "Hvala što pomažete ugroženom stanovništvu u poplavljenim područjima Srbije.Vlada Republike Srbije" ČESTITAMO VI STE ČOVEK.
Sigurno vam prolazi kroz glavu sad "ma baš će jedna moja poruka da promeni svet"
Verovatno i neće, ali će nabaciti tri osmeha na lice.Tvoje,onoga ko čita poruku aka operatera i jednog od sijaset ugroženih.Ako imate smisla za humor naravno,a ako ne ,ne pokušavajte ovo kod kuće.Ej,samo jedna poruka tri osmeha a zamisli koliko će dve,tri,deset,dvadeset?!
I na kraju,SREĆNI ČOVEČE nemoj da strahuješ od Haarpa,gej parade i Končite.
Oprosti Irineju i Srbljanovićki jer ne znaju šta rade.
Strahuj od karme.
Karma je kučka a Lesi se vraća kući.
Ljubi vas vaša njitza ,STUDIO.
Pošto su sada u jeku muzički tv showovi koji traže mlade sa pompeznim glasovnim mogućnostima,moram priznati da meni svaki novi na stari liči.Uvek brdo dece sa velikim talentima,puno smeha,suza,ako si smešan završiš na tjubu sa najviše pregleda,opet i to je neki uspeh,sad dal se treba dičiti njime ili stideti na vama je,opet sami ste uskočili u blato prijavljujući se na takmičenje i sad kukate što ste prljavi.Do sad sve što sam gledala,ima isti početak,zaključak,razradu.Nikakve inovativnosti unete,želje da ovaj show bude bolji od prethodnog,previsoka očekivanja a premala ulaganja.Na socijalnim mrežama lavine komentara pokrenu novi Svetski rat,svako hvaleći svog favorita ali krucijalnog značaja je to da ne na pravi način,ne tako što će isticati vrline pevača za kojeg navija već mane njegovih konkurenata.Imala sam priliku i da prisustvujem,da budem u publici i podržavam svog najboljeg druga koji se borio u jednom po meni najboljih do sada prikazanih u Srbiji Showova "Operaciji trijumf".
Ponedeljkom bih bila na gala večeri,urlala,dozivala njegovo ime,bacala mu plišane igračke,skakala sa transparentom,gurala se i razmenjivala po koju ružnu reč sa fanovima ostalih takmičara.Naravno,sve u granicama normale.Ostalim danima sedela na forumu i demantovala sve loše glasine koje su dugački jezici pričali.Uglavnom muškaraca,koji su revnosno pratili svaki njegov korak ne bi li mu pronašli manu,a mane nema.Često sam im savetovala da ne dozvole sebi da im jezik bude duži od penisa.Heh,tek tada bi podivljali,osnovno pravilo ne vređaj muški ponos.Bilo je uzbudljivo čitati komentare ljudi koji su toliko nisko udarali,počevši od porodice,preko vere,nacionalnosti,seksualnog opredeljenja,a nijedan komentar na njegovo pevanje.Neosporno je bilo da je u njemu ležao ogroman talenat zato niko nije smeo ni da mi protivreči.Ja sam bez dlake na jeziku,ujedala rečima koje su uvek bile moje najbolje oružje,kidala svaki atom svog bića,čupala kosu,ronila krokodilske suze na klevete i laži koje samo zao čovek može da izusti.
Nešto što je nažalost ostavilo najjači utisak na mene i zbog kojeg zapravo i pišem ovaj post je jedna jako aprijatna situacija koja se ni manje ni više dogodila baš u toku jedne gale,za vreme pevanja mog drugara.Naime,pored mene je sedeo čovek,naizgled fin,pristojan sa preslatkom, plavom devojčicom, sa dve kikice u njegovim krilima.Stariji od mene,čak smo pre početka proćaskali reč dve na konto njegove malene koja je preslatka.Sedeo je baš pored nas,znao je dakle za koga navijamo i ćutao do trenutka tog kad je naš drug izašao na binu.E onda se,verujte mi na reč,njegova faca izobličina,toliku mržnju u životu nisam videla,počeo je da urla sa ua ua ua,vena mu je iskočila na vratu.Devojčica je naravno izbezubljeno sa kezom bez prednjih zuba parirala tati.Bila sam u šoku i pitala gospodina za koga on navija,na šta je on ni nepogledajući me rekao da ne navija ni za koga samo da ovaj peder ne pobedi.Dakle,čovek je došao ovde,ne da podrži onog koga voli već uvredi onog koga ne voli.Bože me sačuvaj.Kad je počeo da vređa i dobacuje sa "Marš pederu sa scene" rekla sam mu da me je jako sramota umesto njega, jer čovek u tim godinama bi uveliko trebao biti u krevetu,pre nego što uspava svoju ćerku, a ne da naziva dete na sceni, kome takođe otac može da bude,pogrdnim imenima,takođe da drugar nije peder i da ne treba suditi o knjizi na osnovu korica. (Bio je kao i svaki pubertetlija, svoj,drugačiji,privlačio pažnju svojim stilom oblačenja,pirsinzima i frizurom.)Dotični je nastavio sa vređanjem,da ga je ćerka sa osmehom upitala šta je to peder.Otac je nije ni konstatovao,zbog prevelike doze adrenalina verujem, da sam joj ja odgovorila
"znaš srećo šta je to"
Ona je negodovajući odmahnula glavu sa osmehom od uva do uva.
"To je tvoj tata,ne peder,pederčina,shvatićeš to,nadam se,kad porasteš"
Kad krenem u krevet ritualno popijem šolju mleka,pomolim se da novo sutra ne dočekam jer znam da ću ga opet dočekati u Srbiji,još gore u svom rodnom gradu,a kad pomislite da ne postoji gore, u svom krevetu,sama,bez dobro jutro ljubavi,seksa za doručak,vrućeg toplog napitka i dima za osmeh na licu.SAMA.Kako boli samo ta reč.Sama si se rodila,sama ćeš da rikneš,ah sijaset puta sam čula tu izreku?! mora da ju je izmislio neko jadan koji nije imao ni kučeta ni mačeta pa se branio tim optimističnim stavom i ako je u sebi vrištao,gutao bensendine zalivajući ih nekim jeftinim vinom.Ali,kako u ovom oholom svetu imati nekoga?Kako razlikovati čoveka od govna?Jedina razlika između ljudi i govana je ta što govna ne lažu.Stavite prst na čelo i jesu li vas ikada slagala?E da i govna te neće nikada povrediti,dobro,ukoliko nemate šuljeve ali to je vaš problem i ko vam je kriv što se nezdravo hranite?Okej i smrde,ali postoje i ona koja lepo mirišu mada to je zato što kupuju skupe parfeme.Da,pričam o karakternoj osobini GOVNO.Svako od nas poznaje bar jedno.Ili čak desetine.Ili su svi govna.I ja sa njima.I tekst koji čitate.
Ljude delim na one koji su me povredili i na one koji nisu,tek će.Jedino što sam naučila je da ih treba izbaciti iz sebe jer tada prestaje da boli stomak.Tada je sve super,naravno dok ne dođe neko novo govno u naš život.Ako nastavim da pišem o njima rigaću zato da rezimiramo i akcenat bacimo na prijateljstvo i ljubav.Jedno bez drugog ne idu,kao na primer ćevap bez luka ili sutlijaš bez cimeta.Kad kažem ljubav ne mislim samo na onu između muškarca i žene,već generalno.Ja ne znam definiciju prijateljstva,mogu da citiram ili parafraziram al kad bolje pogledam svi ti pisci slavni nameću nam svoje mišljenje,upijamo ga kao sunđeri a pritom i ne znamo da li se slažemo sa tim,bitno da se pravimo pametni.Dozvolili smo da nam sole pamet o ljubavi i prijateljstvu ljudi koji osim boce alkohola,pakli cigara, pera i papira nemaju nikoga.Koji pišu,neki što vole,neki što im treba kinta a neki pak zato što su tužni,usamljeni,zgrošeni nad svojim život.Svi znamo da čovek kad je tužan najlepše redove piše.Kao i mi sami.Nekad se i u najvećoj gužvi osetiš usamljenim.Negde sam pročitala da je od 10 do 15 % svetske populacije hronično usamljeno, odnosno između 29 i 45 miliona ljudi.Ima i onoga,sad citiram genija Duška Radovića:
"Многе жене могле би много и лепо да воле, али немају
кога, а све се праве као да су већ вољене- срамота их је
да признају да нису. "
Ako si sam,pozovi mene da zajedno budemo sami.
Ukoliko nisi govno,onda puštam vodu.
Razmišljam.Dakle napredujem.Za ove četiri godine nakupilo se prašine i paučine na mom mozgu a danas je vreme za generalku i gle odma mi je bolje.Znate ono daj mi barem jedan dobar razlog da te volim a sasvim ste sigurni da ga nema.Nikada nije ni postojao,to je samo početak naizgled srećan a uistinu kamuflirani paketić zla.Osetite leptiriće u stomaku,grčite se,imate tremu,povraćate pomislite eto to je to ja sam zaljubljena a bolest vam nikako ne pada napamet.Niste vi svesni simptoma,idealizujete,hodate po oblacima a oni vas jasno upozoravaju na vašu bolest zvanu LJUBAV.Kao i svaka bolest počinje lagano,neprimetno,a što je duže ne lečite razara organ po organ da bi se na kraju zavukla pod srce i tu tinjala.Onaj osećaj kad vas dragi povredi,pa se gušite,plačete,ridate a kamen sa srca nikako da spadne e to je taj teret.Prvo što sam iz ovoga naučila je da ljubav nije kao u bajkama.Ni slična ekranizovanoj,nikad ne poredite svoju vezu sa filmskom poželećete da se spontano samozapalite.Raskid jako boli,ali mene trenutno više boli što više ništa neće biti kao pre.Godine lete,nađete dečka,zaljubite se,zavolite,ostavite sve sa strane fakultet,posao,prijatelje, u glavi vidite sebe na medenom mesecu sa njim,vašoj deci dajete imena i onda kaboom.Realnost vam udari šamar.On je tip muškarca koji puno prima a malo pruža,kome je posao na prvom mestu dakle mašina za pravljenje para a emotivno hendikepirana.A ja nisam altruisticna,željna pažnje,ljubavi,dodira mene reči VOLIM TE ne zasićuju.Najgore kad se te dragocene reči danas zloupotrebljavaju,pričaju se ali se ne osećaju.Posle toliko godina ja se pitam da li me je voleo kao što sam ja njega iskreno i čisto.Da li je ikada okusio moju bol,moju tugu,moju suzu.Nije sasvim sam sigurna u to.Razvukli smo se kao majica iz Teranove posle prvog pranja i sad nas vidim u kanti za smeće.Okej,sve plišane igracke,srca,čestitke,slike,knjige i ostale drangulije kupljene od strane dotičnog stavila sam u kutiju,izbrisala imaginarnom gumicom ljubav iz srca,zapakovala sve cakum pakum,čisto,pedantno,zatvorila i napisala na njoj datum kad je ljubav rođena i kad je živa sahranjena.Odvojila se od ljudi,telefona,interneta svega što bi moglo da me opet spoji sa njim.Ceduljice mrzim ga,idem dalje,život je lep,ne zovi ga,možeš bez njega,SAMOPOUZDANJE! sam svuda polepila po kući u slučaju da iz navike uhvatim telefon.Da se razumemo on je dobar dečak,samo više voli sebe nego mene,a to itekako boli.Neka ga,narcis se udavio gledajući se stalno u jezeru,a jezero je patilo zato što više nije moglo da u dubini njegovih očiju vidi sopstvenu lepotu.Dakle,svi treba da mislimo samo na sebe,sami smo se rodili sami ćemo i da pojedemo porodični sladoled,picu,čipseve svih vrsta,sami ćemo gledati glupe tinejdžerske filmove i patiti i gojiti se dok kriza zvana posleraskid ne prođe.Ono što me nije ubilo bolje da jeste,a kad već nije neću odustajati.Verovaću u Koeljove pročitane tralala knjige,u svoju srodnu dušu i nadaću se da ću da skočim sa konja na jednoroga.U suprotnom,uvek mogu da se zaljubim u garderobu,cipele,šminku,čine me srećnom i uvek su samo moje.A i citiraću čoveka genija Frederik Begbedea "Ljubav traje tri godine"
"Prva godina : Ako me ostaviš UBIĆU SE
Druga godina: Ako me ostaviš biće teško ali preživeću
Treća godina : Ako me ostaviš,otvaram šampanjac"
p.s.
da ljubav traje večno ne bi nam stavili leptiriće u stomak nego eto na primer kornjače.